(Ahlul Bejt Novinska Agencija) - Sa zaprepaštenjem sam čitao na Press TV – u kako je Britanska vlada sama sebe izopačila na način da nije dozvolila kompaniji Shell Oil da uplati dvije milijarde dolara na račun Iranu. Zadnje što sam čuo bilo je da Britanija ne vodi rat sa Iranom niti je Iran kompromitovao britanske interese bilo gdje.
Priča se nastavlja u 'stratosferi ludosti' kada je Shell pokušala platiti dug u vidu medicinskog materijala, što je Britanija opet odbila. Shell je zatim nastojala da dogovori pošiljke hrane kroz Cargill, sa očiglednom namjerom da pomogne iranskom narodu koji ne bi trebao biti pod sankcijama, a što je također odbijeno.
Nikad nisam ni pomislio na to da Da bi zapadna zemlja htjela spriječiti slanje pomoći u hrani i lijekovima zemlji sa kojom nije zaraćena, kao što je plaćanje za ugovoreni račun. Neka bude stid Britansku vladu i sve one koji su ukaljali svoju čast. Čujem Tonya Blaira kako kaže 'Rekao sam vam da nisam bio toliko loš.'
Sankcije u EU ostaju u povijesti kao perverzna zloupotreba onoga što je bilo izvorno ciljano na sve što bi podržavalo razvoj proizvodnje nuklearnog oružja u Iranu. Ovo je učinjeno uprkos našem zajedničkom izvještaju te IAEA (Međunarodna agencija za atomsku energiju) nije našla nikakve dokaze o tome. Imamo zapadne zemlje koje kažnjavaju sa 10 hiljada nuklearnog oružja one koji to ne čine... Tu se stvara gužva.
Ono što imamo zauzvrat su sankcije na steroide. Čak i ako je Hillary Clinton rekla da cilj nije bio da se obilježi iranski narod, svjesno je lagala. Promjena režima oduvijek je bila jedan od glavnih ciljeva, razmišljanje Zapada da će teška vremena u Iranu potaknuti njihove stanovnike da svrgnu svoju vladu. Ali ta fantazija je 'nestala u plamenu.'
Sada je iranski narod kažnjen zbog podržavanja svoje vlade kroz zapadnjački ekonomski rat. Kako Britanci nastavljaju sa velikim mjerama štednje i porastom nezadovoljstva kao što se i očekivalo, tako vide Iran kako izlazi iz sankcija preko svog projekta Manhattan u vidu domaće proizvodnje i infrastrukture.
Poslednje što Britanska vlada želi u zamjenu za dovođenje svoje zemlje u stanje očaja je da treba da plati za svoja zlodjela.
Britanska elita može gledati istočno na Iran da vidi kako i njihova elita također pati, ali u rukama istih zapadnih elita. I kada vide kako Iran iznalazi rješenja za svoje probleme Britanci bi mogli da se zabavljaju sa nekim promjenama u režimu, uklanjanjem neželjenog osoblja i metoda, uključujući sve 'prijatelje izraelskih bludnica.'
Neobuzdana prijevara Britanaca bila je danas u vijestima gdje je James McCormick proglašen krivim zbog prodaje svoje lažne opreme za otkrivanje bombi u ratom zahvaćenim zemljama poput Iraka gdje su mnogobrojne žrtve izgubile život zbog podmetnutih bombi engleske proizvodnje. On je nepravedno osuđen na osam godina zatvora, a trebao bi biti pogubljen za ovaj strašni zločin. Ali Britanska vlada, a time i sama EU, krive su za veće prijevare od g - dina McCormicka. One su poduprle sankcije za jednu navedenu svrhu dok su planirale da ih bude još. To se jasno vidi u njihovim naknadnim pokušajima za navedene namjere.
Korporativni mediji također sakrivaju prikrivene motive za ekonomski rat Zapada protiv Irana i same regije. Iran se pokazuje kao razvojni katalizator za zemlje koje ga okružuju, pomažući milionima ljudi da se oslobode siromaštva i da ubrzaju svoj razvoj, a nuklearna bomba bi mogla biti ono za šta se Zapad najviše brine.
(Presstv.ir)
Priča se nastavlja u 'stratosferi ludosti' kada je Shell pokušala platiti dug u vidu medicinskog materijala, što je Britanija opet odbila. Shell je zatim nastojala da dogovori pošiljke hrane kroz Cargill, sa očiglednom namjerom da pomogne iranskom narodu koji ne bi trebao biti pod sankcijama, a što je također odbijeno.
Nikad nisam ni pomislio na to da Da bi zapadna zemlja htjela spriječiti slanje pomoći u hrani i lijekovima zemlji sa kojom nije zaraćena, kao što je plaćanje za ugovoreni račun. Neka bude stid Britansku vladu i sve one koji su ukaljali svoju čast. Čujem Tonya Blaira kako kaže 'Rekao sam vam da nisam bio toliko loš.'
Sankcije u EU ostaju u povijesti kao perverzna zloupotreba onoga što je bilo izvorno ciljano na sve što bi podržavalo razvoj proizvodnje nuklearnog oružja u Iranu. Ovo je učinjeno uprkos našem zajedničkom izvještaju te IAEA (Međunarodna agencija za atomsku energiju) nije našla nikakve dokaze o tome. Imamo zapadne zemlje koje kažnjavaju sa 10 hiljada nuklearnog oružja one koji to ne čine... Tu se stvara gužva.
Ono što imamo zauzvrat su sankcije na steroide. Čak i ako je Hillary Clinton rekla da cilj nije bio da se obilježi iranski narod, svjesno je lagala. Promjena režima oduvijek je bila jedan od glavnih ciljeva, razmišljanje Zapada da će teška vremena u Iranu potaknuti njihove stanovnike da svrgnu svoju vladu. Ali ta fantazija je 'nestala u plamenu.'
Sada je iranski narod kažnjen zbog podržavanja svoje vlade kroz zapadnjački ekonomski rat. Kako Britanci nastavljaju sa velikim mjerama štednje i porastom nezadovoljstva kao što se i očekivalo, tako vide Iran kako izlazi iz sankcija preko svog projekta Manhattan u vidu domaće proizvodnje i infrastrukture.
Poslednje što Britanska vlada želi u zamjenu za dovođenje svoje zemlje u stanje očaja je da treba da plati za svoja zlodjela.
Britanska elita može gledati istočno na Iran da vidi kako i njihova elita također pati, ali u rukama istih zapadnih elita. I kada vide kako Iran iznalazi rješenja za svoje probleme Britanci bi mogli da se zabavljaju sa nekim promjenama u režimu, uklanjanjem neželjenog osoblja i metoda, uključujući sve 'prijatelje izraelskih bludnica.'
Neobuzdana prijevara Britanaca bila je danas u vijestima gdje je James McCormick proglašen krivim zbog prodaje svoje lažne opreme za otkrivanje bombi u ratom zahvaćenim zemljama poput Iraka gdje su mnogobrojne žrtve izgubile život zbog podmetnutih bombi engleske proizvodnje. On je nepravedno osuđen na osam godina zatvora, a trebao bi biti pogubljen za ovaj strašni zločin. Ali Britanska vlada, a time i sama EU, krive su za veće prijevare od g - dina McCormicka. One su poduprle sankcije za jednu navedenu svrhu dok su planirale da ih bude još. To se jasno vidi u njihovim naknadnim pokušajima za navedene namjere.
Korporativni mediji također sakrivaju prikrivene motive za ekonomski rat Zapada protiv Irana i same regije. Iran se pokazuje kao razvojni katalizator za zemlje koje ga okružuju, pomažući milionima ljudi da se oslobode siromaštva i da ubrzaju svoj razvoj, a nuklearna bomba bi mogla biti ono za šta se Zapad najviše brine.
(Presstv.ir)
